Dragušac

Latinski naziv: Nasturtium officinale R. Br.
Ljekarničko ime: Herba Nasturtii
Drugi nazivi: Dragušac, ugas, potočarka, krstovnik, kreša

Dragušac, porijeklom iz Skandinavije, sjeverozapadne i srednje Evrope, kao divlja trajnica se raširio širom svijeta. Krhka stabljika, pri dnu obično prilegnuta, nosi tamnozelene, peraste, sjajne i sočne listove s nešto većim vršnim listom.

Raste na vlažnim, hladnim, sjenovitim ili polusjenovitim mjestima uz potoke i izvore sa čistom, kiselkastom tekućom vodom, te puzeći po tlu ili plivajući na vodi često zauzima velike površine. Služi kao pokazatelj za nezagađenu, potpuno čistu i kvalitetnu vodu za piće.

Ljekoviti dijelovi biljke
Cijela biljka sabire se od ožujka do lipnja zajedno sa cvijetom i upotrebljava se u ljekovite svrhe. Mlade listove prije upotrebe treba zagnjuriti u slanu ključalu vodu zbog moguće zaraze od nametnika, zatim obilato u hladnoj vodi oprati. Sušenjem se gubi veliki dio arome, što se prepoznaje po neugodnom mirisu. Dragušac sadrži vitamine A i C, tragove arsenika, oštro eterično ulje koje je nastalo iz glikozida u svježoj biljci.

Ljekovito djelovanje
Bolesni od šećerne bolesti treba da ga u proljeće jedu što više, cijelo vrijeme dok ne ostari. Cijela biljka u obliku čaja liječi bubrege, čisti prorjeđenu krv, dopunjuje potrebne vitamine, liječi plućne bolesti, epilepsiju, šećernu bolest. Čisti pluća od zagnojenih žlijezda kod bronhija. Žene u drugom stanju ne smiju ga upotrebljavati, jer suviše tjera na mokrenje. Dobar je diuretik protiv vodene bolesti.

Recepti
Čaj: jedn1 žlica dragušca na 2 dcl ključale vode, poklopiti 10 minuta. Pije se triput dnevno po šalicu protiv anemije, kod liječenja kožnih bolesti.

Začin
U proljeće sabiru se mladi listovi za salatu, treba ga obilato jesti u obliku salate uz svako jelo. Pažljivo ga oprati od pužića.